Mislimo da danas imamo problem sa dezinformacijama i lažnim vijestima koje kruže na sve četiri strane interneta. Međutim, optužbe, lažne optužbe i kampanje blaćenja stare su koliko i sam svijet. One su, u velikoj mjeri, razlog zašto je posljednja francuska kraljica pogubljena. Ali, šta je Marija Antoaneta uradila da sve to zasluži?
Činjenice o Mariji Antoaneti: Kratka biografija
Rođena: Novembar 1755, Hofburg, Beč
Umrla: Oktobar 1793, Pariz, Francuska
Optužena za: Visoku veleizdaju, druženje sa neprijateljima, prevaru krunskih zlatara, prekomjerno trošenje, promiskuitet
Djeca:Rođena: Marija-Tereza Šarlota, Luj Žozef Ksavijer Fransoa, Luj Šarl (vojvoda od Normandije), Marija Sofi Helen Beatris
Usvojena / zbrinuta: Fransoa-Mišel Ganje (Arman), Žan Amilkar, Ernestin Lambrike, Žan Luj Viktovar (Zoe)
Mlada Marija, petnaesto dijete habzburških monarha, napustila je svoj dom i porodicu sa 14 godina. Bila je mirovna ponuda i obećanje saveza. Njena majka je željela da učvrsti vezu svog carstva sa Francuskom, kako bi porazila pruske i britanske imperijalne ambicije.
Petnaestogodišnja Marija Antoaneta udala se u aprilu 1770. godine preko punomoćnika. Mjesec dana kasnije, prvi put je upoznala svog muža, nakon čega je par potvrdio vezu na svečanom vjenčanju.
Od početka, reakcija javnosti na Mariju Antoanetu bila je pomiješana. Oni koji su mislili da ona i budući kralj čine prekrasan par, blagonaklono su gledali na nju. Građani koji nijesu vjerovali novoformiranom savezu mrzjeli su je na prvi pogled. Žene sa kraljevskog dvora brojale su se među tim brojem, posebno ljubavnica njenog svekra.
Vremenom, njihove sitničave optužbe, o preziru prema članovima dvora višeg ranga, o divljoj ekstravaganciji i nečistoći su se nagomilavale. Pet godina nakon njenog braka, građani su je krivili i za svoje ekonomske nevolje. Zaslužila je neke od tih kritika, ali ne sve.
Činjenice o Mariji Antoaneti
1770.
Marija Antoaneta se udaje. Ona usvaja žensku verziju nadimka svog muža, Le Dauphin (dofen).
1772.
Marija Antoaneta se miri sa ljubavnicom svog svekra. Madam di Bari (Madame du Barry) je pokrenula mnoge glasine o Mariji Antoaneti.
1773.
Prvi zvanični angažman dofine (kraljevske snaje). Dočekana je uz veliko odobravanje.
1774.
Luj XVI stupa na presto. Marija Antoaneta postaje njegova supruga – kraljica.
1774.
Marija Antoaneta raskošno troši na uređenje svojih odaja i obnavljanje garderobe.
1775.
Rat brašna. Građani se bune zbog cijena hljeba i brašna.
1778.
Marija Antoaneta rađa svoje prvo dijete. Javnost sumnja da beba nije kraljeva.
1779.
Marija Antoaneta se uključuje u politiku na nagovor svoje majke, što budi sumnje.
1782.
Građani počinju otvoreno da je sumnjiče za veleizdaju.
1780-te
Građani otvoreno sumnjaju da je njihova kraljica promiskuitetna.
1789.
Pokreće se Francuska revolucija.
1793.
Pogubljenje Marije Antoanete. Desilo se 10 mjeseci nakon pogubljenja njenog muža.
Moramo zapamtiti da se sve ovo desilo zato što je bila tinejdžerka. Bilo bi teško sumirati Francusku revoluciju a da se ne uzme u obzir uticaj Marije Antoanete. Ali, da li je bila kriva za sve za šta je optužena? Da bismo to saznali, moramo ispitati optužbe protiv nje.
Zašto je Marija Antoaneta ubijena?
Gledajući unazad, veliki dio onoga što je presudilo Mariji Antoaneti bila je percepcija, a ne njena nedjela. To, uz glasine i mlinove tračeva. Čak je i ovaj njen portret bio skandalozan jer ju je prikazivao u odjeći koja ne dolikuje kraljici.
Spoljni faktori su takođe igrali veliku ulogu. Evropa u to vrijeme nije bila mirno mjesto. Ratovi, promjene savezništava, loši ekonomski uslovi i građanski nemiri doprinijeli su tadašnjoj previranju.
Privilegija monarhije, posebno njeno bogatstvo i bezbjednost, dovodili su narod do ludila od bijesa.
Današnje društvene mreže preplavljene su prezirom prema bogatima.
Godine 1792. kraljevska porodica je utamničena. Revolucionari su uzeli svoju prvu žrtvu, kralja Luja XVI, u januaru 1793. godine. Neko vrijeme se činilo da bi to moglo biti dovoljno da se situacija smiri. Marija Antoaneta, zatvorena sa svojom djecom, još uvijek nije imala nikakve optužbe podignute protiv sebe.
Nakon pogubljenja kralja, stražari zatvora Tampl opustili su nadzor. Advokati i druge uticajne ličnosti prestali su da šetaju hodnicima jer više nijesu imali kralja kod kojeg bi tražili audijenciju. Marija Antoaneta je konačno imala mir da odžaluje svoje gubitke.
Prije nego što je podmetnuo vrat pod giljotinu, muž Marije Antoanete izmamio je obećanje da njegovoj porodici neće biti nanijeta nikakva šteta. Revolucionari su, uvjereni u svoju jačajuću poziciju u evropskim poslovima, udovoljili tom zahtjevu.
Promjena sreće
Međutim, plima se okrenula protiv njih u martu 1793. godine. Austrijske snage pobijedile su u bici kod Nervindena, što im je omogućilo da povrate Belgiju. Još jedan udarac: Rat u Vandeji, u regiji Loara u Francuskoj. Pobjednici tamo priznali su sina Marije Antoanete, Luja XVII, za pravog kralja Francuske.
Ta dva događaja, koja su se desila tako blizu jedan drugom, bila su dovoljna da osude svrgnutu kraljicu. Francuski državnik Maksimilijan Robespjere dodatno je podsjetio revolucionare da ju je optužio za odavanje državnih tajni njihovim neprijateljima.
Posljednja kraljica Francuske, sa svojim navodnim deficitima, bila je gorivo za rasplamsavanje Francuske revolucije. Naravno, građani su imali mnogo razloga za pobunu. Pa ipak, moglo bi se reći da je Marija Antoaneta bila zgodna meta za njihov gnjev.
Pogubljenje Marije Antoanete
Uprkos ključalom bijesu, Komitet javnog spasa je znao da bi pogubljenje bivše kraljice bez privida pravičnog postupka bila greška. Zbog toga su joj obezbijedili branioca i dali joj nekoliko sati da pripremi odbranu.
Ishod njenog suđenja bio je odlučen i prije nego što je zakoračila u sudnicu. Kao što ovaj skica otkriva, Komitet se potrudio da podsjeti javnost da je ona „austrijska vučica“.
Umjesto zvijeri koja balavi, posmatrači u sudnici bili su šokirani kada su vidjeli svoju bivšu kraljicu, krhku i ožalošćenu gubitkom muža. Svjedočenja više od 40 svjedoka uključivala su optužbe za:
- pijančevanja i orgije
- pljačkanje državne blagajne i slanje novca u Austriju
- planirane masakre
- napade na francuski narod, stražare i trupe
- incest
- nastavak monarhije proglašavanjem njenog sina za kralja
Ovo su uglavnom bile glasine i laži. Jedan svjedok, koji je opisivao pijane orgije, priznao ih je da ih nije lično vidio, već da je čuo takve priče. Majke na galeriji odbile su da povjeruju u optužbu za incest, koju je njen sin iznio pod pritiskom.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Marija Antoaneta je uglavnom bila apatična. Njeni odgovori su se uglavnom vrtjeli oko „Ne sjećam se“ i drugih slabih poricanja. Samo je optužba za incest izazvala vatrenu reakciju. Na kraju, sud je naveo tri optužbe protiv nje:
Iscrpljivanje državne blagajne
Zavjera za uništavanje državne bezbjednosti
Visoka veleizdaja
U najgorem slučaju, Marija Antoaneta je očekivala doživotnu robiju. Umjesto toga, sud je izrekao presudu o pogubljenju. To je, zajedno sa drugim ključnim događajima Francuske revolucije, natjeralo Francusku da zauvijek napusti sistem vladavine monarhije.
Gdje je pogubljena Marija Antoaneta?
Vozeći se na zadnjem dijelu zaprega, provođena je kroz ulice u bijeloj haljini i obrijane glave. Sa konopcem vezanim oko vrata, zapruzi je trebalo sat vremena da stigne do Trga Revolucije (Place de la Révolution), prikazanog iznad (danas Trg Konkord, Place de la Concorde).
Tamo je, prelazeći platformu do giljotine, se izvinila što je slučajno stala na nogu svog krvnika. Gomila je nije čula; izviždali su je i klicali, bijesni za njenom krvlju.
Dana 16. oktobra 1793. godine, u 12:15, sječivo giljotine je fijuknulo prema dolje. Njeno tijelo je završilo u masovnoj grobnici, na zajedničkom groblju, među drugim obezglavljenim leševima.
Šta se desilo sa djecom Marije Antoanete?
U satima prije pogubljenja, pismo koje je Marija Antoaneta napisala svojoj sestri izrazilo je žaljenje što mora da napusti svoju djecu.
Uprkos svim optužbama protiv nje, zapisi dokazuju da je bila posvećena i brižna majka. Kako djeci koju je rodila, tako i onoj koju je usvojila.
| Ime | Biološko/usvojeno | Sudbina |
|---|---|---|
| Marie-Thérèse Charlotte | Biološko | Preživela; udala se za rođaka; umrla oktobar 1851. |
| Louis Joseph Xavier François | Biološko | Umro u detinjstvu, jun 1789. |
| Louis Charles, Duke of Normandy | Biološko | Umro u detinjstvu, jun 1795. |
| Marie Sophie Hélène Béatrix | Biološko | Umrla kao beba, jun 1787. |
| Francois-Michel Gagné (Armand) | Usvojeno | Pridružio se revolucionarnoj vojsci; poginuo u bici 1792. |
| Jean Amilcar | Usvojeno | Njegov učitelj ga je uzeo pod starateljstvo. |
| Ernestine Lambriquet | Usvojeno | Skrovište joj je obezbedila kraljevska guvernanta. |
| Jeanne Louise Victoire (Zoe) | Usvojeno | Poslana u konventsko internatsko školovanje. |
Kao posljedica Revolucije, usvojena i hraniteljska djeca Marije Antoanete doživjela su preokret u svojoj sudbini. Vratila su se nesigurnom životu koji su poznavala prije nego što ih je ona uzela pod svoje i zaštitila.
Smrt i nasleđe Marije Antoanete
Odrubljivanje glave Mariji Antoaneti nije uspjelo da obuzda želju za krvlju koja je buktala Francuskom. Vladavina terora nastavljena je još 10 mjeseci. U Francuskoj i inostranstvu, reakcije na smrt Marije Antoanete podijelile su se u dva tabora.
Ona je to zaslužila:
- „Revolucija je bila njena krivica!“
- „Njeno prekomjerno kockanje!“
- „Njene opscenosti!“
Ona je bila žrtva:
- „Doba viteštva je nestalo!“
- „Kalkulatori su uspjeli“
- „Nikada, nikada više nećemo ugledati...“
O jeli kolača Često čujemo kako je mlada kraljica ležerno izgovorila tu surovo zvučnu frazu citiranu iznad, navodno dok su joj podanici gladovali. Nijedan dokaz ne potvrđuje da je ona to rekla.
To potiče iz knjige koju je napisao Ruso (Jean-Jacques Rousseau). U Ispovijestima (Les Confessions), on opisuje „veliku princezu“ koja, čuvši da seljaci nemaju hljeba, ležerno govori: „Neka jedu brioš!“ (Napomena: U originalnom tekstu se greškom pominje Robespjere, ali je riječ o čuvenoj anegdoti iz Rusoovih „Ispovijesti“).
Ruso je ovo djelo pisao 1767. godine, davno prije nego što je Marija Antoaneta stigla u Francusku. Objavljeno je 1782. godine, kako je huškanje protiv nje dobijalo na zamahu.
Istoričari još uvijek naporno rade na ispravljanju sve štete nanijete njenom nasljeđu. Na kraju, mnogi je vide kao tragičnu figuru, bolno mladu ženu koja se našla u situaciji za koju nije bila spremna, ali koja se trudila da da sve od sebe.
Filmske arhive navode mnoge naslove koji prikazuju segmente Francuske revolucije. Među njima nalazimo i biografski film iz 2006. godine, u kojem Kirsten Danst glumi Mariju Antoanetu. Ako ništa drugo, ovaj i drugi filmovi iz ere Francuske revolucije dokazuju misteriju i privlačnost posljednje kraljice Francuske.
Marija Antoaneta je bila:
Sažmi uz pomoć AI
Da li ti se dopao članak? Zapiši to!
Loading...
